Dana 19.02.2024 godine u JU Centru za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama boravili su Salkan Delić, profesor islamske vjeroanuke, od rođenja slijep koji je uz pomoć imama sa područja medžlisa Islamske zajednice Tuzla i Srebrenik hafiza Eldara-ef. Ćatibušića, , Alije-ef. Mehmedovića, Semira-ef. Bećirovića, mr. Mirsada-ef. Djedovića i Šemse Zakomca završili projekat štampanja Kur’ana na Brajevom pismu.

Tokom boravka i druženja u Centru gosti su se obratili korisnicima sa nekoliko motivacijskih poruka i proučili nekoliko Ilahija.

Na kraju druženja edukativno motivacijsko i vrlo emotivno predavanje je održao Salkan Delić pri čemu se dotakao svoje životne priče i svog odrastanja bez jedne od najvećih dunjalučkih blagodati s obzirom da je od svog rođenja slijepa osoba.

U svom obraćanju je kazao da kada je čuo kako djeca uče Kur’an odmah pomislio i pitao se da li će ikada imati tu mogućnost da uči Kur’an kao i oni. Od tog dana je počeo razmišljati, maštati o Kur’anu na Brajevom pismu.

 Ono što nam je Allah naredio ne može, ne treba i ne bi smjelo da nam bude teško, pa makar bili slijepi i nema opravdanja za te stvari. Pogotovo ako se ljudi više zanimaju za vjeru, ako žele da uče, ako imaju uz sebe ljude koji će ih poučiti vjeri i koji će im olakšati.

Posebno je istakao  zahvalnost Allahu što mu je podario učitelja, „njegovog“ efendiju Nihada Ibriševića s kojim je prešao sve te faze.

Ako slijepa osoba može da hoda, ako razumije, čuje, priča, onda nema opravdanja da ta osoba ne obavi namaz, da ne uči Kur’an, da ne nauči nešto novo o vjeri.