JU Centar za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama ove godine obilježava 20 godina postojanja, rada i djelovanja.Tim povodom organiziran je Dan otvorenih vrata.
Ovim događajem željeli smo informirati javnost i podići svijest o bolesti ovisnosti kao jednom problemu koji je zahvatio cijelo čovječanstvo bez obzira spol, rasu, naciju , obrazovanje i koji traje odavnivna sve do danas.Danas je to jedna velika opasnost koja već ima obilježja pandemije tako i mi u BiH nismo ostali imuni, te nam svaki dan prijeti razaranju naših porodica.
Ovo je ujedno bila i jedinstvena prilika za građane da posjete JU CROPS te da se u opuštenoj i zabavnoj atmosferi druže s našim korisnicima, njihovom rodbinom i stručnim osobljem Centra. Bila je to i prilika da uljepšamo svakodnevni život naših korisnika.
Događaju je nazočio veliki broj posjetitelja, rodbina i prijatelji naših korisnika, predstavnici centara za socijalni rad te predstavnici drugih zdravstvenih, obrazovnih ustanova i udruga, kojima se ovim putem od srca zahvaljujemo na iskazanoj pomoći podrška.
Prisutni gosti su uživali u programu koji su pripremili sami korisnici te zabavnom druženju uz roštilj i kulturno umjetnička društva.
Odlomak iz nagrađenog rada na temu "Svaka ovisnost je bijeg od života", JU CROPS Smoluća.
Ali ovo što slijedi nije samo literarni rad, ovakve su uobičajene ispovijesti mladića kojima je zajedničko - potreba da budu voljeni i prihvaćeni.
"Nikada nisam mogao razgovarati sa svojim roditeljima o onome što zaista želim. Naprosto, nikada nisu imali vremena za mene.
Preokupirani sobom i svojim poslom, zahtijevali su od mene da budem idealan."(...)
"Želio sam studirati, zaposliti se i osnovati svoju porodicu. Ali tražeći to, zalutao sam. Jer, upravo, ono što sam toliko želio, bilo je nedostižno. Imao sam hladnu porodicu, nesrećnu ljubav i mrzio sam sebe. Nikada nisam bio dovoljno dobar i šta god da bih učinio, nije bilo dovoljno. Nisam više mogao izdržati sam sa sobom i onda sam, kako bih ugušio sva ova ružna osjećanja, uzeo tablete. Pomogle su mi, osjećao sam se bolje. Ali, nakon što su prestale djelovati, bio bih ponovo u istom svijetu, pa sam uzeo još, da pobjegnem..."
(autor Belkisa Bećić)
Obraćanje velikog prijatelja Centra prof. Subhije Karahmetović
Svaki živi stvor ima potrebu za prihvatanjem i svako izopćenje iz društva je jedna MALA SMRT. Ova djeca su došla u fokus i porodice i društva tek onda kada kada su zakoračila u ambis!
Ja sam ih danas upoznala potpuno drugačijim. U okruženju uprave i radnika Centra koje je odisalo atmosferom topline, brige, zajedništva... štićenici su pokazali svo bogatstvo koje nose u sebi. Toliko kreativnosti (cijela jedna izložba njihovih radova), želje da se pokažu, pomognu, da kao domaćini ugoste veliki broj gostiju... iskazuje njihovu stvarnu osobnost. Odnos "zaposlenih" u Centru i njihovih štićenika upravo je bio prava slika porodice i ozračja saradnje, povjerenja, topline...
Mnogi od ovih mladih ljudi još uvijek se traže, zbunjeni su i povučeni, ali uz ekipu ovakvih ljudi, znam da će uspjeti!
Čestitam CROPS Smoluća 20 godina rada; direktoru Mevludinu Joldiću i osoblju Centra respekt za trud i zalaganje, za nastojanje da štićenicima vrate želju za životom i izvuku iz mraka. Znam da to rade uspješno jer se to vidi na svakom koraku, iz svakog njihovog postupka.
