Međunarodni dan borbe protiv ovisnosti

Ispovijest roditelja ovisnika

 

15.11.2021 10:37
Slika
 

Ti koji/koja ovo čitaš, oprosti mi na eventualnim pravopisnim i tehničkim greškama jer pišem preplavljen emocijama.  

Ja lično, ne volim duge tekstove za čitanje pa te molim nemoj odustati. Pročitaj jedan sažetak ispovijesti roditelja čije je dijete bilo ovisnik o psihoaktivnim supstancama, ako ništa onda da znaš kako se ponašati u slučaju da nisi dovoljno posvetio/posvetila pažnju na ono što tvoje dijete radi ili si previdio/previdila „signale“ da ti je dijete ovisnik kao što je to bio slučaj kod nas.

Naš sin je bio jedno jako veselo i pametno dijete koje je uživalo u svim čarima života sa svojim vršnjacima sve dok nije došlo u kontakt sa nečim što se najblaže rečeno zove ZLO.

U početku je to bilo „s rajom“ koji dim džointa kako bi se „uklopio“ u tu raju koja nije bila ni svjesna da ih sve zajedno, upravo to „uživanje“ vodi neizbježno korak po korak ka samom dnu iz kojeg rijetko ko uspije ponovo izaći na vrh.

Kada je „prerastao“ džoint (jer nisi „frajer“ ako si još uvijek na džointu) onda je prešao na još veće zlo pod nazivom Speed. Mislio je da će i to kao i džoint moći „baciti“ kada poželi. Međutim, ne lezi vraže, počela se javljati potreba za sve većom količinom i sve češćim uzimanjem kako bi bio u „trendu“ sa svojom rajom.

Tada se počeo javljati jedan sasvim novi problem. Nedostatak novca za kupovinu tog zla.

Obzirom da je već postao ovisnik o psihoaktivnim supstancama a teško dolazio do posla kojim bi „pokrio“ troškove, neizbježno je bilo da se domogne novca na bilo koji način. Uslijedilo je laganje roditelja da mu je potreban novac za ovo, za ono... Roditelj koji odgoji dijete onako kako najbolje zna, ne sumnja u svoje dijete koje je bilo iskreno i čestito tokom odrastanja, pa ga „pogura“ za ovo ili ono da se ne izdvaja od raje. Svaki roditelj želi samo ono najbolje svom djetetu zar ne?

Nekom magijom počnu nestajati vrijedne stvari iz stana kao novac, zlato i druge vrijedne stvari, malo po malo ali kontinuirano. Roditelji se počnu pitati da li postaju senilni jer stvari nisu tamo gdje su bile cijelo vrijeme. Nemoguće je da su pokradene jer stan nije nikada provaljen. Jedan od roditelja postaje sumnjičav i počne „pratiti situaciju“. Naravno, to praćenje ne podrazumijeva fizičko uhođenje djeteta jer je to nemoguće (ipak treba ići na posao da radi i prehrani porodicu), već svoje informatičko znanje usmjerava na uhođenje putem društvenih mreža.

Nakon „provale“ u djetetov Facebook profil i iščitavanja poruka između djeteta i „raje“ počne sam sebe prekoravati kako to nije u redu, kako tamo nema ništa zbog čega bi posumnjao u svoje dijete jer tamo su samo neke „šifre“ koje se spomenu tokom razgovora i to je to.

Roditelj, posramljen što je narušio privatnost svog djeteta i počeo sumnjati u njega, energično počinje odbacivati mogućnost da je njegovo dijete „lopov iz stana“, s grižnjom savjesti više ne želi da uhodi svoje dijete.

Nakon izvjesnog vremena svraća na bankomat da podigne nešto novca za svoje potrebe kad gle čuda, tehnika „zakazala“, uporno izbaca poruku „nemate dovoljno novca na računu“. Nemoguće, pa plata je bila nedavno, sigurno je neka greška. Ulazi u banku i od službenika traži izvod iz računa. Allahu dragi!

Listing k'o bosanski ćilim dugačak. Kladionica „Premijer“ se posebno ističe jer se spisak otegao kao toalet papir. Sljedeće što pada u oči su benzinske pumpe podugačak spisak, doduše manji iznosi što asocira na kupovinu cigareta, slatkiša, grickalica itd.

Alarm u glavi zvoni kao policijska sirena!!!

Zahvaljujući saburu koji mu je Uzvišeni Allah dž.š. dao, roditelj ide pješke kući i putem slaže kockice u glavi, ne dižući paniku, poziva drugog roditelja i pita da li je bankovna kartica na koju ima punomoć u novčaniku?. Dobija odgovor da je nema iako je jučer bila tu.

Sve postaje mnogo jasnije, možda je ipak „lopov“ u stanu.

Počinje igra mačke i miša. Roditelj 1, telefonom daje precizne upute kako da postupi da uhvati miša ali ovaj put bez greške.

Upute su bile sljedeće:

Roditelj 1: Da li je naš sin kod kuće?

Roditelj 2: Ne, otišao je kod druga.

Roditelj 1: Javi mi kada dođe, ostavi novčanik pored TV-a i izađi da „nešto“ uradiš van stana, dajući mu dovoljno vremena da upadne u zamku.

Roditelj 2: Nakon povratka djeteta, izlazi iz stana po uputama i javlja roditelju 1 da je „akcija“ krenula.

Roditelj 1: U detalje obrazlaže svoj plan roditelju 2 i daje upute da uđe u stan, uzme novčanik i onako neformalno kaže da mora do prodavnice da nešto kupi.

Roditelj 1: Svraća do benzinske pumpe s namjerom da pregleda snimak video nadzora u naznačenim terminima na listingu, da ne bi slučajno ponovo proradila grižnja savjesti što sumnja u svoje dijete. Nažalost, benzinskih pumpi te firme je mnogo i utvrđuje da bankovna kartica nije korištena na toj pumpi već da treba otići i na ostale kako bi provjerili.

Roditelj 2: Izlazi iz stana, otvara novčanik, pronalazi bankovnu karticu i obavještava roditelja 1.

Roditelj 1: Ponovo daje upute da se roditelj 2 ponaša „prirodno“ ne izazivajući nikakvu sumnju kod djeteta dok on ne stigne kući.

Sad već 100% siguran (nakon što je kartica vraćena u isto vrijeme kad i dijete) dolazi kući i otvoreno raskrinkava svoje dijete argumentima sa listinga. Nakon „pritiska“ argumentima slijedi i priznanje.

Lopov je uhvaćen ali problem i dalje ostaje. Teška srca, suočeni sa realnošću, roditelji donose zajedničku odluku da ga pošalju na rehabilitaciju u neki od centara dok nije prekasno.

Dijete odbija i napušta porodicu, ne javlja se 15-tak dana i potom dolazi vidno pod uticajem opojnih droga, mršav i zapušten pred zgradu u kojoj je stanovao i pokušava privući pažnju na sebe tako što razbija staklo na mobilnom telefonu i namjerno nanosi sebi ozljede po rukama.

Dolazi policija, dolazi hitna pomoć, i odvoze ga na psihijatrijsku kliniku.

Na psihijatrijskoj klinici, poslije detoksikacije postaje svjestan da je dotakao dno i traži način da spasi svoj mladi život. Tu upoznaje drugog ovisnika koji mu daje informaciju da u Smolući ima Centar za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama i da on treba da ide tamo.

Odvozimo ga u CROPS u Smoluću sa strepnjom da je to sve bacanje novca i gubljenje vremena jer je naše dijete toliko zaglibilo u lažima, prevarama.

Ubijeđeni smo 100% da neće izdržati ni 10-tak dana i da će pobjeći jer je od malenih nogu hiperaktivan i ne drži ga mjesto.

Prolaze dani dugi kao godine, u srcima zebnja od onoga šta će napraviti. Svako zvono telefona nas trgne kao da očekujemo tu žalosnu vijest da nije onako kako smo se nadali.

Zovemo Centar, raspitujemo se kako je. Kažu, dobar je, sluša. Mislimo da nas samo tješe i skrivaju od nas njegove postupke.

Nakon mjesec dana dobijamo poziv od njega iz Centra. Sav sretan, jedva čeka da dođemo da nas vidi, diktira nam šta mu sve treba donijeti.

Nakon dolaska i razmjene nježnosti i zagrljaja, on onako domaćinski odvodi nas u prostoriju za posjete. Donosi nam veliku džezvu kahve i počinje jedan veoma dugi razgovor sa porodicom. Na pitanje kako ti je ovdje? Dobijamo odgovor koji nas je sve zapanjio pa smo se samo s nevjericom zgledali. Kaže, meni je ovdje super, ja ću ostati ovdje i nakon rehabilitacije.

Nakon posjete uslijedio je i razgovor sa jednim dijelom zaslužnih ljudi u CROPS-u. Od njih dobijamo samo riječi hvale za naše dijete.

Zahvaljujući ovim humanim ljudima velikog srca koji su uložili neizmjeran trud u njegovoj rehabilitaciji ponovo smo osjetili sreću i radost u srcima jer smo vidjeli da je naše dijete napokon ono „staro“ dijete koje smo odgajali najbolje kako smo znali i mogli.

Ne želeći da umanjim vrijednost i doprinos svih koji rade u CROPS-u neću spominjati niti jedno ime jer su oni svi dio zajedničkog tima koji pomažu mladićima koji su „skrenuli“ sa pravog puta da se ponovo vrate na pravi put i postanu korisni članovi društva. Molim Uzvišenog Allaha dž.š. da ih obilato nagradi za sve što čine za tu omladinu.

Ovo je samo odlomak ispovijesti, sažet najviše što se moglo iako bi se komotno mogla napisati knjiga o agoniji kroz koju je prošla moja porodica zbog možda i najvećeg zla koje ima ime a to je narkomanija.

 

0 0